Kada vidite starijeg muškarca koji je u vezi s mladom ženom, što prvo pomislite?

Muškarci : „Gle frajera, ulovio je mlado meso! Sigurno mu treba viagra kad „riješava“ tu piletinu!“
Žene: „Sponzoruša!! Mala je s njim je garant samo zbog love! Užas!“
Kada vidite stariju ženu koja je u vezi s mlađim muškarcem, što tada pomislite??
Muškarci: „Uf, ševi MILFaču, blago mu se!! Kad bi bar bio na njegovom mjestu…“
Žene: „Zar ona šeta balavca uza sebe? Pa nije normalna! Zar ne može naći tipa svojih godina?! Očajno!“

To su stavovi i komentari većine ljudi iz naše okoline. To su vjerovanja i fraze koje se najčešće izgovaraju kada se komentiraju ovakvi odnosi. Znam to iz iskustava onih koji su bili u ovakvim vezama. Znam to i iz vlastitog iskustva. Međutim nitko, ali baš nitko od tih koji tako komentiraju, a koji nisu proživjeli niti jednu od ovih kombinacija, nemaju pojma o čemu se ovdje zapravo radi, stoga nemaju niti pravo na osude i podjebljive komentare.

Je li mlađe zaista slađe…ili ipak ima gorčine u takvim vezama??! Znam iz vlastitog iskustva i iz iskustva bliske prijateljice.

Bila sam dvije godine u vezi s dečkom koji je mlađi od mene 15 godina. Došao mi je u trenutku kada mi je bio najpotrebniji… Došao mi je onda kada sam bila spremna za vezu. Zvuči smiješno? Briga me kako vam zvuči!
Prije nego što smo se uopće upoznali, vrzmao se 18 mjeseci oko moje prijateljice ne bi li mi se nekako, preko nje, približio… Imao je tremu od mene i nije znao kako mi pristupiti. Ipak sam starija, jebiga!
A ja sam bila u nekom svom filmu taj period i takav „mulac“ uopće me nije zanimao. Nisam ga niti primjećivala. Pojma nisam imala da mu se uopće sviđam jer mi ga frendica nikada nije niti spomenula. I bolje da mi nije ništa rekla jer bi vjerojatno poludila. Znala je to – zato mi nije ništa niti govorila o njemu. Ja i mlađi tip – nema šanse!

Spojili smo se slučajno – sudbina je valjda tako htjela – bila sam posložena, smirena i sigurna u sebe… A on više nije imao što izgubiti nego je jednostavno iskoristio trenutak i pozvao me na cugu. Našli smo se u pravom trenutku na pravom mjestu… I sada kada razmišljam o tome kužim koliko je svemir upleo prste da se uopće upoznamo i spojimo, dođemo jedno drugome u život.
Nije to bio običan poziv na cugu, a neee!!! Složio mi je takvu šprehu i izvrnuo me iz gaća jer je toliko toga znao o meni. Bila sam znatiželjna i htjela sam otkriti od kuda mu sve te informacije.
-Idemo na cugu pa ti otkrijem! – rekao je.
I upalilo mu je. Dogovorili smo cugu isti taj dan kada smo se „slučajno“ upoznali. Lukavac 😉
Mislila sam: „A, dobro! Bit će to jedna u nizu glupih cuga. Idem vidjeti od kuda mali zna sve te informacije o meni.“

Dogovorili smo se u 19 h. Bila sam na frizuri poslije posla i posložila sam termin za cugu s njim onako, taman poslije frizerke. Mislila sam; obavim cugu i otkrijem ono što me zanima i idem doma za pola sata.
Izašla sam iz salona i krenula prema autu. Dogovor je bio da će me pričekati na parkingu gdje je salon. Zastala sam i tražila ga pogledom.
-Tu sam! Ivana! – čula sam glas iza sebe.
Okrenula sam se i ugledala dečka kako stoji naslonjen na auto i čeka me. Prišao mi je i pružio ruku… To je bilo to. Đizus!! Taj tren proparala me munja kroz utrobu, a noge su mi klecnule, krv mi je krenula u glavu i oblila me toplina kroz cijelo tijelo. Osjećaj za poludit. Ne znaš hoćeš li se srušiti ili što?!?! A, sve u jednoj sekundi – tolika erupcija svega! Zvuči filmski, al’ fakat je bilo tako. Nisam se uopće mogla kontrolirati. Velika frajerica koja uvijek može laprdati o svemu i svačemu sada je bez teksta. Stoji i gleda u njega ko’ tele u šarena vrata. Gotovo! Nikada prije i nikada kasnije to mi se nije dogodilo.
Nešto sam promrmljala, ni sama ne znam što. I on je bio sav zbunjen. (Nakon par tjedana priznao mi je da mu se sve to isto dogodilo: od paranja utrobe, vrućine, nesvjestice, klecanja nogu..)
Uglavnom, otišli smo na cugu koja je trajala satima. U stvari, nije bila cuga, nego nekoliko cuga u nizu 🙂 Nismo mogli stati s pričom. Kao da se znamo oduvijek… Okrenuli smo sve i svašta, smijali se… Pa ozbiljne teme… O meni, o njemu, o ljudima koje smo oboje poznavali…
Taj dečko gledao me je kao nitko do tada… Njegove oči upijale su svaki moj pokret, osmijeh…Toliko topline bilo je u tom pogledu… Toliko topline u prvom poljupcu… Toliko topline u svakom idućem susretu… Od toga dana pa iduće dvije godine nismo se razdvajali. Taj dečko bio je moja srodna duša… Moja prva i prava ljubav. Bio je „ono nešto“ što se događa samo jednom u životu. I ja sam njemu bila sve 🙂 Pokazivao  mi je i dokazivao ljubav svaki minut koji smo proveli zajedno. I sada kada pišem o toj ljubavi trnci me prolaze.
Dvije godine ljubavi, novih i dragih ljudi u mom životu koje sam upoznala preko njega, prekrasnih trenutaka i uspomena kojih ću se sjećati zauvijek. Sa svim tim ljudima, koje mi je ta veza donijela u život, i dalje njegujem posebne odnose jer su mi dragi, bez obzira što nas dvoje nismo zajedno već dugo vremena.

Koliko god sam izgledala mladoliko i koliko god sam se oblačila trendovski i koliko god smo bili jeben par – svi su nam to govorili – toliko je mene s vremenom gušila ta razlika u godinama. 15 godina baš i nije malo. Kužilo se da sam starija, ali ne baš toliko. Voljeli smo se ludo. Bili smo sve jedno drugome: i partneri i najbolji prijatelji, i brat i sestra i ljubavnici, i rame za plakanje i potpora u svemu. Zračili smo pozitivom. Imali smo sve što jedan zadovoljan i sretan par ima. Od odnosa i razumijevanja do zajedničkog života. Sve.

Da, to je bila ljubav. Prava ljubav. A ja sam napokon bila JA. I bila sam sretna.

Moji roditelji nisu bili oduševljeni tom vezom, kao ni sestre. Nisu prigovarali, ali ipak su očekivali nekog „normalnog“ muškarca uz mene u takvoj ozbiljnoj vezi. Mislili su kako će me „proći“ i kako ću se ipak jednog dana „probuditi“. Nisam se htjela probuditi jer sam bila sretna kao nikada do tada. Bila sam voljena i voljela sam kao nikada u životu. Taj dečko pružio mi je sve ono što niti jedan muškarac prije i nakon njega nije. Postavio je jako visoku ljestvicu ljubavi. Da, to je bila ljubav. Prava ljubav. A ja sam napokon bila JA. I bila sam sretna.

Bila sam u vezi s muškarcem mlađim od sebe 15 godina. Bili smo skupa 2 godine. Prekidali smo još dvije. Teško je bilo prekinuti takav odnos. Previše smo bili povezani i kad god bi prekinuli, nakon nekog vremena falili smo jedno drugom neizmjerno… Zato smo se stalno vraćali, pa prekidali… Jebalo nas je to što, budimo iskreni, ipak nismo imali budućnosti. Ja sam imala 40, a on 25. Što smo dalje išli i ulagali u naš odnos, to je mene više mučila činjenica kako ću se jednoga dana okrenuti… On će biti muškarac u najboljim godinama, a ja starica… Proždiralo me to.

Prekinuli smo i nakon dugo vremena krenuli svatko svojim životom… Nikada se nismo svađali. Čak niti digli glas jedan na drugoga. Samo smo odlučili više se ne čuti… Ne vidjeti. Najbolje je kada se ne čujemo i ne vidimo. Nema smisla. Čemu? Nema budućnosti. Šteta… Jer da smo bili samo malo manje stariji/mlađi sigurna sam kako bi nam samo nebo bila granica!

Često sam puta pomislila da li bi mi bilo lakše da nisam nikada okusila takvu ljubav i takvu bol? Puno sam razmišljala o tome…i shvatila kako sam ipak sretnica koja je dobila dar s neba i priliku doživjeti takvu ljubav. Bar znam kako ta prava ljubav izgleda. Znam kakav je to osjećaj voljeti cijelim svojim bićem i biti voljen iskreno i iz srca…

Moja prijateljica bila je dvije i pol godine u vezi s muškarcem koji je stariji od nje 20 godina. On je gospodin u godinama, razveden, situiran, posložen muškarac s ogromnim iskustvom iza sebe. Ona mlada, tridesetak i koju, pametna, lepršava i lijepa. Upoznavanje i susret bio je fatalan kao i u mom slučaju! Oboje su bili spremni za pravu ljubav. I, dogodilo se. Od kada su se sreli – nisu se razdvajali.

Takve se ljubavi namirišu odmah, taj tren! Jednostavno, osjetiš to nešto! Onaj gore da ti signal i jednostavno znaš da je to TO!

Ludilo od ljubavi, od energije, pozitive, smijeha i sjaja u očima, zajedničkog života. Imali su sve ono što oboje nikada nisu imali: niti on u braku i vezama nakon braka, niti ona u svim svojim vezama i avanturama do tad. Trajali su sve do onog momenta dok njega nije počeo prati strah od vlastitih godina i njene mladosti. To ih je uništilo. Njega totalno samljelo, a nju doživotno sjebalo.
Prekinuli su – isto kao i nas dvoje – pa se vraćali jedno drugome… Mirili se… Prekidali… Plakali… Ludovali… Pa opet u krug i iz početka. Što su išli dalje, to je bilo bolnije.

Niti je on nakon nje… Niti je ona nakon njega pronašla ljubav. Uništili su jedno drugo vlastitom ljubavi. Njoj godine idu. Sama je… nitko je posebno ne privlači… Ništa joj nema smisla jer je njena granica ljubavi visoko postavljena.

Osobe koje jednom dožive takvu ljubav – ne pristaju na ništa manje od tog. Sve manje od toga je bezvezno i isprazno.

Stoga, kada vidite starijeg muškarca koji za ruku vodi mladu ženu – ne osuđujte – jer ne znate! Isto tako, kada vidite stariju ženu u zagrljaju mlađeg muškarca – ne analizirajte i ne zaključujte!  Pustite ih nek žive svoju ljubav.
Takve ljubavi su posebne i događaju se s razlogom. Takve parove spaja nešto više od klasičnih spajanja…Takve ljude vežu posebne niti. Takve veze su rijetke i zato se toliko razlikuju od ostalih. Pustite ih neka se vole. Jer takvi se ljudi istinski vole – što god vi sad mislili o tome!
Je li mlađe slađe, znaju samo oni koji su takve veze doživjeli.
A oni koji su ih doživjeli, znaju da su to veze za pamćenje. I kada vam to kažu, vjerujte im… Jer to je zaista tako. Ne osuđujte ih.
Takvi su parovi skupa jer se vole i slažu. Oni žive za svaki trenutak koji provode skupa…
Takvi parovi znaju kako njihove veze u principu nemaju budućnosti i zato se u vezu daju cijeli, bez razmišljanja i kalkulacije…žive za svaku sekundu…za svaki trenutak i uživaju u tome, pa šta bude i do kad traje!!
Ti ljudi znaju da njihova ljubav ima „rok trajanja“ – zato uživaju u svakoj sekundi.
Takvi su ljudi spojeni s razlogom. Spojeni su da nauče nešto iz toga odnosa. Evo, ja sam naučila. Kao i moja prijateljica.
Naučile smo kakav je to osjećaj kada si uistinu voljen i neizmjerno sretan …
Naučile smo što to znači  kada si  kompletan, a opet svoj …
Naučile sam što to znači kada ti na svijetu ama baš ništa ne fali … Osim, možda koje godine više … Ili koje godine manje…  🙁

Autor: Ivana Grabar