Jedan Oče naš za Katarinu

29. kolovoza 2021.|Pink Pen|0 Komentara

I dok sam hodala prema vratima, začujem: „Ivana!“ Okrenem se i zastanem gledajući u njih dvoje par metara iza mene. On je sjedio u svojim kolicima, a ona se skupa s njim, kako ga je gurala, stala i okrenula prema meni. Raširila je oči u najčarobniji i najljepši osmijeh koji može ukrasiti cijelo lice, a [...]