Voli te tvoja mala koja se ogolila do bola

Nisam osoba koja piše tužne tekstove, kao što niti moj portal pinkpen.com.hr nije portal koji prenosi ovakav tip vijesti i informacija … Toliko je ljudi otišlo na onaj drugi svijet, no nitko nije dobio od mene tekst, no Vinko Peršić jest. Osjetila sam ogromnu potrebu napisati par riječi, kao i ogromnu dužnost prema čovjeku kojeg sam poznavala godinama, čini mi se od mog prvog koraka u medijski svijet… A to je bilo davno, prije 19 godina.

Vinko je bio moj kolega punih 11 godina na televiziji Kanalu Ri. Bio je kao vjetar, leteća munja, bomba pozitive u onom svom prsluku, s kapom šiltericom na kojoj je bio logo Novog lista kojeg je obožavao i uvijek se hvalio da je njihov novinar, ali i naš, Kanalovski. Bio je glasan, uvijek je upadao u redakcije, urede i bilo ga je briga ako smo usred nekog telefonskog razgovora, pisanja velikog teksta kojeg upravo moramo završiti ili kalkulacije / ponude za klijenta koji je život značio. Uletio bi – bez obzira na sve, sasuo iz rukava par sočnih viceva kojima se uvijek prvi počeo smijati i to mi je bilo fantastično! Jer, ako i nisam kužila vic, ili mi nije bio smiješan, smijala sam se njemu – Vinku, jer se on tako slatko i sočno smijao sam svojim vicevima. Uvijek mi se znao umiliti i užicati nešto, dobiti što želi od marketinga, programa… Ponekada mi je čak znao nuditi, uz par viceva, i masažu vrata – da me opusti i odobrovolji, jer je smatrao kako su njegovi dodiri čarobni i opuštajući 🙂 Bio je naš smiješni lik! Često smo mu radili spačke i smijali se skupa s njim. A ponekada smo ga znali i naljutiti.

Vinko nikada nije htio otkriti svoje godine. Uvijek je imao ful crnu kosu (mislimo da se farbao jer tako baš crnu-crnu kosu ne možeš imati uvijek i zauvijek. Dođu i sjede s godinama, zar ne?) Uglavnom, tajio je godine i predstavljao se uvijek mlađim, nama ravan s godinama i ponašanjem, ludosti i mladosti… E moj Vinko…

Dečki iz redakcije Kanala Ri sasvim su slučajno otkrili Vinkove godine. Vinko je nekamo službeno putovao – mislim da je San Remo bio u điru ili nekakav filmski festival, uglavnom putovao je van HR pa su cure iz računovodstva kopirale njegovu osobnu (koju je skrivao uvijek – znači uvijek). Dečki su zapamtili datum i na dan kad mu je bio rođendan po cijeloj su zgradi tj. po svim vratima od ulaznih vrata televizije, pa do vrata redakcije, marketinga, studija, tehnike, wc-a.., svugdje su oblijepili papire, kao plakate za koncert, na kojima su isprintali: Vinko Peršić, sretan ti 58. rođendan!

Bili smo spremni sa spačkom i samo smo čekali Vinka do dođe. Uh, koji je to bio lom kada je stigao!!! Potrgao je sve papire, sa svih vrata i jako se razljutio na nas. Stvarno mu se ovo nije svidjelo, no već idući dan je to zaboravio. Uvjet je bio da se TO više ne spominje, kao niti situacija kada su mu dečki iz tehnike Kanala Ri animirali video stranice na kojima je najavljivao koncerte. U uglu tih video stranica bila je Vinkova slika s mobitelom u ruci. Dečki su napravili animaciju da se Vinku dižu i spuštaju obrve, kao da blinka. Kada je on to vidio – opet je poludio! E moj Vinko.. To smo ti radili jer smo te baš voljeli…

Bio je nezaobilazan dio mog medijskog života i rada u svim medijima: Kanal Ri, Radio Trsat, Soundset Trsat… Ri TV … A zadnje četiri godine koje sam provela na radiju, na devetom katu zgrade Novog lista, bio mi je najbliže. Često smo se sretali, ali bi me i često zvrcnuo samo da mi ispljune par sočnih viceva. Uvijek je bio isti…

A onda, kada sam počela pisati “javno” nije prošlo 2 mjeseca od prvog teksta na Stilueti kada mi je urednik Novog lista prilikom svakog susreta govorio kako me želi za intervju! Haha često se ove situacije sjetim na svojim promocijama / predavanjima jer mi je to bilo zanimljivo i posebno simpatično. Sretali bi se po zgradi Novog lista, po hodnicima, kantini, u liftu … Jer sam tada radila na radiju i 9. katu.

Kakav intervju, Edi, pobogu?!! – govorila bi uredniku Novoga lista. Bilo mi je to smiješno jer se znamo, jer me svi znaju.. jer radim u tom điru.. Kakav intervju sa mnom?!? Ali, Novi list je htio intervju sa mnom! Hej, sa mnom 😉 A pisala sam SAMO dva-tri mjeseca! I onda je ključno bilo to da je Vinko Peršić rekao uredniku Novog lista kako on želi taj intervju napraviti sa mnom – JER ME ON NAJBOLJE I NAJDUŽE POZNA! To je bio prijelomni trenutak. Kad je Vinko tu, sve će biti u redu. I je…

Bilo je to u siječnju 2015. godine. Nakon odrađene smjene na radiju, došao je Damir Škomrlj – fotograf Novoga lista i Vinko u ulozi novinara. Prvo smo se pofotkali, a onda smo se Vinkić i ja sjeli u studio i krenuli s razgovorom. Vinko je snimao, ali i zapisivao s kemijskom na papiriće i bio mi je zbog toga ful smiješan.. Ali su mu pitanja bila extra!

On me prvi pitao hoću li ove svoje tekstove ukoričiti u knjigu kao i da li mogu zamisliti svoje priče na kazališnim daskama..

Bio je to top intervju koji je izašao tu jednu subotu 25.01.2015. Bio je to intervju koji me vinuo visoko i dao mi krila. Bio je to moj prvi, pravi intervju u mojoj karijeri ikada, a napravio ga je upravo on, Vinko Peršić, čovjek koji je intervjuirao mnoge poznate ljude, ali pod uvjetom da su mu ti isti morali „sjesti“ i da on poželio to odraditi. Inače, nije bilo šanse pa da si ne znam koja faca!

Upravo zato su ti njegovi intervjui bili posebni i drugačiji. Upravo zato – jer je to radio s ljudima koje je volio, cijenio i želio intervjuirati. Upravo zato su svi njegovi intervjui bili top! I zbog toga se osjećam počašćeno jer je uz brojne koje je intervjuirao, Vinko i u meni vidio veliki talent, potencijal, jer me volio, cijenio kao kolegicu iz medija, ali i kasnije – kada sam otišla s one druge strane scene, čitao me i izuzetno cijenio moj rad.

Jebena si – govorio mi je – „jer pišeš iskreno i to ne u trećem licu kao mnogi kolumnisti i kolumnistice već u prvom licu jednine!“

Vinko, faliti ćeš jako.. Faliti će tvoji iznenadni i glasni uleti u prostore, kao i telefonski pozivi s pitaj Boga više kojeg broja i s koje mreže! Imam te spremljeno pod Vinko 091, Vinko 098 … Faliti će tvoji vicevi koje si mi pričao, faliti će tvoje smijuljenje, kao i tvoji veliki planovi i koncerti koje si radio i planirao s velikima. Hej, Ramazzotti ti dolazi ovo ljeto u Opatiju, a tebe nema 🙁

Toliko ih je posljednjih godina otišlo gore na Onaj svijet.. Onih velikih, poznatih.. Puno i onih koje si volio. Uh, već vidim kako se gore sprema neki dobar koncert u tvojoj organizaciji… Zato su te i pozvali Vinko jer ne mogu bez tebe to odraditi nikako.. Sada znam..

Ostati ćeš u mojim mislima uvijek takav, nasmijan, glasan, kao munja koja korača gradom sa šiltericom na glavi, prslukom preko ramena … Već te vidim frende moj kako u istom tom svom điru hodaš gore iznad oblaka…

Zbogom Vinko moj. Hvala Ti što si bio dio mog života. Voli te mala koja se ogolila do bola.